euro<26 ::: hosteler - Martin Birač – Svoju strast pretvorio sam u uspješan posao

U današnje vrijeme, sve više mladih u svijetu u sve ranijoj dobi donose revolucionarna otkrića koja čine znatne pomake u razvoju društva na polju modernih i informacijskih tehnologija. Martin Birač zasigurno je jedan od predvodnika 'hrvatskog vala'. Iako će danas sebe skromno predstavljati kao studenta Akademije dramskih umjetnosti, brojne nagrade za njegova informatička dostignuća govore mnogo više. Kao maštoviti klinac, osmislio je prvi blog servis u Hrvatskoj (MojBlog.com). Mediji su se nedavno raspisali o uspjesima njegove tvrtke Xclaim, koja se bavi kontekstualnim oglašavanjem na internetu te velikim koracima grabi prema tržištu koje je bilo rezervirano za velikane poput Google-a ili Yahoo-a. Tek su mu 22. ljeta i tek je počeo... Martin obožava Martinje. Tada je, kaže, pravi dernek jer su maštoviti roditelji sestri nadjenuli ime – Martina. Svoju zaljubljenost i u filmsku umjetnost otkrio je još davnih dana. Kao klinac, maštao je o proizvodnji video igrica i izradi specijalnih efekata na filmu. Punio je makete migova petardama i onda snimao 'eksplozije' aviona...
- Tada je sve nekako izgledalo na dohvat ruke. Onda odrasteš i skužiš da za svaku jabuku treba dobro ispružiti ruku.

nadimci: Blue
visina, težina: 185 cm, 100 (and droping) kg
boja kose, očiju: Smeđa, Smeđa
datum rođenja: 19.9.1985.
mjesto rođenja: Zagreb
ljubavni status: zaljubljen
grad snova: Motovun
najradije jede, pije: kulen rezan pod 45 stupnjeva, jogurt light
najdraža knjiga: Paklena naranča
najdraži film: Barry Lyndon
glazba: sevdah
hobi: kratka proza
vozi: Opel Ascona – poduzetnički auto, stara k'o ja, Plava strijela

Kada si dobio prvi kompjuter?
- Kao i svi klinci dok ih ne uhvati lopta i klinceze obožavao sam videoigrice. Davio sam doma da mi kupe komp. Bio je to prvi razred. Danas se tata hvali u društvu kako mu je to druga najbolja investicija u životu (pod prvom naravno misli na mamuJ).
Kada si zagrizao za moderne tehnologije?
- Do kuda mi seže sjećanje, uvijek sam volio kreaciju pa sve što sam mogao dohvatiti, a pomoću čega sam mogao nešto stvoriti bilo je za mene. Logo, Basic itd. Počeo sam programirati, iako ne toliko uspješno. Kasnije sam se zaljubio u montažu i kameru.
Koje su prve ideje koje su ti se počele 'motati po glavi'?
- Svašta smo radili u srednjoj školi. Kolega Tomislav Fistrić, koji mi je i danas partner, je izvrstan programer pa smo izvodili čuda. Napravili smo prvu tražilicu u regiji dok još Google nije bio jak, ali nismo znali točno što je to i kako radi novceJ. U školi smo imali informatičku grupu, profesorica je bila simpa matematičarka i dosta nas je poticala da nešto natipkavamo. Radili smo Logo, odličan programski jezik za početnike. I danas se sjećam kako nacrtati kružnicu pomoću naredbe.
Pridaje li hrvatski obrazovni sustav dovoljno pozornosti informatičkoj edukaciji?
- Ne znam kakva je situacija sada, ali generalno mislim da je osnovni problem što je program isti za sve. Ta robotizacija je katastrofa. Mislim da je svaki čovjek talentiran za nešto, ali da je problem u prepoznavanju talenta. Ovaj sistem šibne svima isto pa deri miško, tako se stvara prosjek. Iako sve više shvaćam potrebu za nekim širim znanjem, nešto renesansno. Treba i toga. Ali onda kada likovi počnu isplivavati nema nekog tko te povuče i kaže ti radi to i da te tu usmjeri. Ja sam npr. bio među najlošijim učenicima u srednjoj školi. Doduše to je bio i rezultat određenog rebela protiv sistema.
Koji je bio prvi projekt koji si osmislio i koliko si tada imao godina?
- Imao sam 15 godina kada smo osmislili Remote Administrator, program koji je mogao upravljati udaljenim računalima. Nakon toga smo napravili Peticu, sustav koji je omogućavao roditeljima da dobivaju ocjene svoje djece putem SMS-a. Godinu iza uslijedio je MaliCrv web pretraživač koji je znao č i ć. Svi ti projekti su dobivali nagrade i pohvale na državnim natjecanjima. Za matursku godinu je nastao MojBlog. On nije prošao ni županijsko. Valjda je ponovno proradio naš rebel, pa smo u 3 godine od njega napravili profitabilnu tvrtku koja posluje u cijeloj regiji.
Kada si osnovao prvu tvrtku?
- Prva tvrtka je bila naša srednjoškolska želja da napravimo produkcijsku kuću. Nazvali smo je BlueLine Studios. Radi i danas pod malo drugačijim nazivom. Radili smo od snimanja vjenčanja preko dokumentaraca i nagrađivanih igranih filmova.
Kako je počela priča oko mojblog.hr?
- Kako smo se dosta bavili mobitelima, imali smo aplikaciju za slanje slika s mobitela na web. Tada je u svijetu bilo popularno stavljati svoje slike i dnevnike online pa smo jednostavno uzeli ideju iz vana i razvili svoje. Bilo je i dosta poteškoća, razlaz s prvim partnerom, pa žestoka konkurencija u Hrvatskoj, pa činjenica da u projekt nije uložena ni jedna kuna jer je jednostavno nismo imali. Odlučili smo se ići u Srbiju. Danas je MojBlog.co.yu najveći srpski blog alat, a u Hrvatskoj se držimo dosta stabilno. Upravo smo u procesu otvaranja još tri zemlje. Nedavno smo kupili i gdestinacija.com – najveći srpski blog posvećen putovanjima. Predlažem da posjetite.
Što bi savjetovao novim blogerima?
- Pišite iskreno, više za sebe nego za druge. Nemam puno savjeta. Vjerojatno kao i svaki sadržaj, budite jedinstveni.
Kako mladi mogu strast prema internetu pretvoriti u biznis?
- Moje je mišljenje da se svaka strast može pretvoriti u posao. Treba samo ustrajati i svakodnevno se boriti s vjetrenjačama. I naravno, ima tu dosta sreće, upiknuti baš ono što je u tom trenutku potrebno. Nisam ni sam siguran da znam koji su tu sve faktori važni. Ali dakako, strast je jedna od glavnih. Morate voljeti to što radite.
Predstavi nam pobliže Xclaim?
- Vjerojatno ste vidjeli zelene dvostruko podcrtane linkove na stranicama kao što je npr. Jutarnji.hr. Xclaim je nova forma oglašavanja koja oglašivačima dopušta da zakupe ključne riječi. Primjerice, riječ mobitel je zakupljena od Sony Ericssona. U trenutku kada čitate tekst o mobitelima i vidite riječ mobitel, prijeđete kursorom preko nje i na taj način aktivirate oglas. To je ukratko Xclaim. Komercijalno smo krenuli prije 7 mjeseci. Trenutno pokrivamo oko 400 medija u Hrvatskoj, oglašivači su zakupili skoro 4000 riječi, a sustav doseže 1 000 000 surfera u Hrvatskoj. Cijene se kreću od najniže 1,7 do najskuplje 3,2 kune po kliku. Riječ 'dionice' za sada nosi titulu najskuplje riječi. Cilj tvrtke je biti tržišni i tehnološki lider u regiji kada je riječ o konktestualnom oglašavanju na Internetu u srednjoj i istočnoj Europi. Osnivač sam i jedan od vlasnika Xclaima. Osim te tvtke suvlasnik sam MojBlog Grupe i produkcijske kuće PlavaKrave (BlueLine Studios). Xclaim zapošljava 10 ljudi. Prije Xclaima, tvrtka je pokrenula Xportal.hr – prvi građanski portal u Hrvatskoj.
Jesu li te ljudi ozbiljno doživljavali na sastancima, unatoč tvojim godinama?
- Jednom prilikom smo sjedili na sastanku i svi su naručivali pivo, pa je meni bilo neugodno piti Colu. Konobarica me pitala za osobnu… Bilo je svašta na konto mladosti, jednom nas nisu pustili u Vipnet jer nisu vjerovali da imamo sastanak sa direktorom.
Kako je nastajao Xportal?
- Xportal je nastao kao svojevrsni produžetak MojBloga sa željom da postane portal koji nema niti redakciju niti urednike, već ga posjetitelji sami kreiraju. Projekt smo fizički napustili jer nas Xclaim operativno jede za mali doručak, ali Xportal i dalje živi. Svaki dan imamo 15-ak novih članaka. Zanimljiv je to fenomen. Teško je raditi medijski projekt bez novaca ili bez nekog medijski jakog partnera.
Kakva je internet scena u hrvatskoj?
- Internet je ove godine procvjetao. Napokon. Novac za oglašavanje postaje opipljiv, web se razvija. Sve ide svojim tokom.
Moraš li biti poznati poduzetnik, stručnjak da bi napravio portal i na njemu zarađivao ili to može 'svatko'? Što je potrebno?
- Vjerujem da može svatko. No što je definicija stručnjaka? Netko tko je majstor u svom polju. Ako dovoljno brzo učite, možete naučiti nešto o Internetu radeći i živeći s medijem. Ono što je važno je pronaći nišu koja još nije ispunjena i popuniti mjesto jer se doista teško boriti s teškašima.
Možeš li egzistirati od svojeg posla?
- Mogu. Ja nisam zahtjevan dečko. Vozim stara kola, imam zapravo sve što mi treba.
Kolika su primanja? Možeš li se usporediti s primanjima profesora, doktora, nogometaša...
- Primanja su ok. Uzmeš si onoliko koliko ti treba, a ostalo investiraš dalje. Nekad ti je dosta 3, a nekad 10 000 kn mjesečno. Bitno je da firme imaju novaca za razvoj. Ja se lako snađem. Nešto se uštedi, pa se obrće i tako…
Imaš li uzore u poslu ili inače? Je li to Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka?
- Imam! Uzori su mi mama i tata. Štefica i Zdravko. Bez njih bi sve bilo deset puta teže. Ne samo zbog nekog osjećaja sigurnosti nego zbog životne filozofije koju mi usađuju svaki dan. Marku skidam kapu. Faca je. Naguzio je, s oproštenjem sve velike plejere. Za to treba imati petlje.
Što kažeš na val mladih mozgova koji u sve ranijoj dobi ostvaruju iznimne rezultate na polju modernih tehnologija?
- Svaka čast. Treba imati hrabrosti i puno znanja za postići rezultate poput facebooka i youtube npr.
Što za tebe znači to što tvoju tvrtku uspoređuju sa Googlom?
- Laska mi, dakako. Ali mi smo još daleko od slova G. Nije nam ni cilj nagrnuti na diva. Mi smo nešto drugačije.
Da ti Google ponudi prazan ček da prodaš (prodate) Xclaim, što bi upisao?
- Upisao bih You Wish. Čisto sporta radi. Onda bi oni ponudili neku cijenu, a ja prihvatio. Jednog dana ćemo prodavati tvrtku, ali trebamo tada biti zadovoljni sa cijenom i imati realni plan što dalje. Ne treba gledati firme kao svoju djecu nego kao rezultat svoga rada.
Imaš li nekih ciljeva u životu, profesionalnih ili privatnih?
- Jednom sam dosta vremena trošio na ciljeve, planove itd. Sve sam bacio u vodu. Samo mi je jedno važno: da budem sretan. Čim mi faktor sreće dva dana uzastopce padne u negativu, bježim i od para i žena i ljudi. Nema smisla ako nisi sretan i ako moraš gutati g.
Što bi ti predstavljalo profesionalni uspjeh?
- Definitivno nešto što nisam nikada radio do sada. Znam da mogu u svom polju. Pokazao sam. Primjerice volio bih snimiti sevdah album ili napraviti kazališnu predstavu. Izložbu, tako nešto. Otvoriti tvornicu čokolade. Nemam pojma.
Kako se predstavljaš na sastancima? Ja sam student? Mladi poduzetnik? Kako bi nazvao svoje zanimanje?
- Ovisi kako na kom sastanku. Nedavno sam odlučio da je ovo student na prvom mjestu. Kako kaže frend Jan, moraš to završiti, ako ništa drugo da se bolje osjećaš. Sad sam dosta i zavolio faks. Moje zanimanje – poduzetnik?
Bi li preporučio mladima svoje zanimanje?
- Svima bi preporučio da još jednom pročitaju riječ. Zanimanje! Znači ono što Tebe zanima. Nikako što zanima tvoje roditelje ili što ti donosi više para. U čemu je stvar ako ideš na posao sa grčem u želucu. Meni je posao način života. Onda stvari samo teku.
Što radiš kada želiš pobjeći od svega?
- Joj ima tih trenutaka. Junk entertainment – loši filmovi, loša knjiga. Nešto što ti baci mozak na drugu obalu. Ili koncentriram energiju na nešto drugo. Drugi posao, faks. To isto pali.
Čime se još baviš u životu?
- Produciram filmove, upravo radim polu-diplomski kratkometražni igrani film. S kolegom radim dokumentarac o hrvatskoj hip hopu. Sve što ima veze sa filmom.
Hobiji?
- Pišem kratku prozu.
Voliš li putovati?
- Jako.
Kamo si sve putovao?
- Obišao sam Europu do Amsterdama, sjever Afrike. Fali mi Amerika i Azija.
Opiši najdraža sjećanja, zanimljivosti koje pamtiš?
- Sve je nekako vezano uz ljude. Šatori na festivalima, overdose ekipe u ćevapima. Pregovaranje s arapskim trgovcima od 6 sati itd.
Što privlači tvoju pozornost na putovanjima?
- Građevine. Starim valjda.
Boraviš li ikada u hostelima?
- Bio sam nekoliko puta. Meni je krevet krevet. Može i bez kreveta. Ne putuješ da bi spavao ili se odmarao. To je bar moja filozofija.
Koju poznatu osobu bi volio upoznati i o čemu bi pritom razgovarali? Što bi tu osobu pitao?
- Tim Burton – o njegovim filmovima. Pitao bi ga odakle ideja za Big Fish.
Što te kod ljudi odbija/privlači?
- Nemam neke posebne kategorije. Kao i za sve, djelim na dvije kategorije – dobri i loši ljudi.
Na što voliš trošiti novac?
- Na gadgete. Tu sam valjda freak.
EURO<26?
- Sve što nam dopušta da putujemo i zabavljamo se za jeftinije pare podržavam maksimalno!

HOSTELERCOOL: Martin Birač – Svoju strast pretvorio sam u uspješan posao

HOSTELERCOOL:
Martin Birač – Svoju strast pretvorio sam u uspješan posao