 HOSTELERCOOL:
Bridž - U škole i na fakultete!
Piše: Deda Fulir
Mnogi će zajaukati, zar nam uz tolike kladionice i kockarnice trebaju školarci još naučiti i teško zarađeni roditeljski novac zakartati. Ne, nije nam namjera mlade navoditi na grijehe, to u društvu ionako vrlo uspješno obavljaju drugi. Upravo u namjeri da ukažemo mladima, ali i najodgovornijima u društvu, da se mladi mogu dobro i uspješno zabavljati i bez droge i alkohola, i još k tome u društvu vršnjaka, ali i starijih, razvijajući pritom druženje i zajedništvo, suparništvo i nadmetanje bez neprijateljstava, intelektualno i logičko promišljanje, odlučili smo se za ovu temu.
Društvenost vs. individualizacija
Bridž u škole? A zašto ne? Mi smo za uvođenje kartanja (Crni Petar i Uno, npr.) i drugih društvenih igara (Domino, Čovječe ne ljuti se, Mlin, Memori, Šah, Monopoli) i u dječje vrtiće i u niže razrede osnovne škole. Svaka čast informatizaciji i pucačini na kompićima i igračim konzolama (ovo konzola vam dođe k'o hrvatski izraz za play station), ali teško da uz takvu individualizaciju zabave djece i mladeži možemo očekivati njihovu društvenost i uključivanje u zajednicu. Ideja o bridžu kao o nastavnom predmetu počela se ostvarivati u II. srednjoj školi u Vukovaru i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu uz suglasnost ministarstva obrazovanja (MZOŠ).
Svaka čast informatizaciji i pucačini na kompićima i igračim konzolama, ali teško da uz takvu individualizaciju zabave djece i mladeži možemo očekivati njihovu društvenost i uključivanje u zajednicu
U plejadi kartaških igara: Crni Petar i Uno (igre za stjecanje prvih zanosa uspjeha i razočaranja), šnaps ('kočijaška' igra uz gemišt), remi (damska i obiteljska igra uz domaće kekse i čaj), bela ('šoferska' igra za pivu), kanasta (igra za malo zahtjevnije igrače), pref (igra za ritualno intelektualno muško okupljanje četvrtkom navečer) i na vrhu piramide kraljica je svih kartaških igara - bridž (bridge). Mnoge kartaške igre smo izostavili, kao što su poker (bliži kockarnicama i kladionicama nego društvenim okupljanjima), pasijans (individualističko trošenje slobodnog, a često i radnog /solitaire, spider solitaire/ vremena), trešeta i briškula (manji dio populacije konzumira bevandu). U svakom slučaju svako kartaško okupljanje u svrhu druženja korisno je podržavati, pa makar nerijetko završavalo i bračnim razmiricama i prijateljskim spominjanjima matere i cijele obitelji.
Kraljica kartaških igara
UNESCO preporuča da se učenje bridža prakticira u svim obrazovnim ustanovama, od osnovnih škola do sveučilišta
Vratimo se kraljici. Bridž se razvio krajem devetnaestog stoljeća iz engleske igre whist. Igrao se u otmjenim buržoaskim salonima, ali i na koledžima. Počeo se širiti Amerikom i Europom, a nakon 1926. g. pojavom kontrakt-bridža (contract bridge) popularnost i značaj izuzetno su mu porasli. Tako je u Francuskoj osnovano bridž sveučilište. Bridž se ovisno o organizaciji igre dijeli na slobodni (kućni), kod kojeg i sreća igra znatnu ulogu, te na natjecateljski (turnirski) koji se može uspoređivati sa šahom, jer je izuzetno zahtijevan, a element sreće izbačen je do krajnjih granica. Procjenjuje se da ga danas u svijetu igra više od 200 milijuna ljudi, a najveći bridž turnir održan je 21.05.2000. g. na novoizgrađenom stadionu nizozemskog nogometnog kluba Ajax (3086 parova zasjelih za 1500 stolova i s 26 bordova /dijeljenja/). Bridž je postao olimpijski sport i Hrvatski bridž savez postao je članicom Hrvatskog olimpijskog odbora. Uz konjički, bridž je jedini olimpijski sport u kojem ravnopravno u reprezentaciji nastupaju žene i muškarci (mješoviti parovi), iako postoje i prvenstva za žene. U svijetu više je knjiga napisano o bridžu nego o šahu, jer je najraširenija misaona igra, a na filozofskom fakultetu u New Yorku primarni testovi iz logike su iz područja bridž problematike. U mnogim europskim zemljama bridž je uveden u škole kao izborni predmet, a u Poljskoj je eksperimentalno u nekim školama uveden i kao obvezan predmet. UNESCO preporuča da se učenje bridža prakticira u svim obrazovnim ustanovama, od osnovnih škola do sveučilišta.
Znanje i inteligencija
 Bridž je igra znanja i inteligencije, a ne sreće. Razvija analitičko i logičko razumijevanje (razmišljanje i promišljanje), sposobnost donošenja odluka i samokontrolu, te komunikativnost. Traži dobru psihičku kondiciju, mnogo kombinatorike i matematike, te sposobnost psihološke procjene protivnika. Zbog svoje složenosti za natjecateljski je bridž potrebna borbenost, izdržljivost, disciplina, kreativnost i snažna koncentracija.
Postavlja se pitanje čemu uvoditi bridž u obrazovni sustav (obvezatno, fakultativno, izborno) kad on zahtijeva puno upornosti, učenja i odricanja. Po istom principu možemo postaviti i pitanje čemu uvoditi u obrazovni sustav bilo koji sport kroz nastavu tjelesnog odgoja. Odgovor je jednostavan. Svaki obrazovni predmet u kojem se žele ostvariti vrhunski rezultati (znanstvenik) traži učenje, upornost i odricanje, kao i kod vrhunskog sporta. I zato što znamo da će biti malo znanstvenika i vrhunskih sportaša, ne znači da ljude ne treba obrazovati. Svima treba dati šansu da probaju ostvariti vrhunske rezultate. Ako u tome ne uspiju, koristit će dio svojih znanja kako najbolje znaju i umiju u svojoj radnoj sredini, dok će ostala stečena umijeća koristiti za organizirano provođenje slobodnog vremena za vlastito zadovoljstvo ('baciti jedan hakl ili nogač u kvartu').
Bridž ne moramo nužno uvoditi u obrazovni sustav kroz školu ili fakultet. Jednako tako ga možemo uvoditi kroz vaninstitucionalnu nastavu, bilo da ga učimo na nivou lokalne zajednice bilo da organiziramo kampove (radionice; zajedničke tečajeve). Sportski klubovi bridža nisu sami u mogućnosti organizirati takvu nastavu, kao što to nisu u mogućnosti ni škole. Jedni nemaju prostor, drugi nemaju znanje. Prema tome, ostaje nam jedan multilateralni (zajednički) pristup. Zainteresirajmo lokalnu samoupravu i škole (fakultete), povežimo se s bridž klubovima, napravimo programe ili projekte za bridž kampove (radionice) i pokušajmo eksperimentalno to provesti, jer preporuka nadležnog ministarstva postoji. Ostalo je na nama.
 Ispiši članak
 Pošalji članak na e-mail
 Komentiraj članak
|
Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.
|
