 HOSTELERCOOL:
Audio i video – naj, naj u 2007.
Piše:
Tomislav Novak
GLAZBA
Radiohead je opet slušljiv, The Boss još nije za staro željezo, Stripesi nikad luđi, Alicia Keys kuca na vrata r‘n’b panteona. Manu Chao pleše bos, Dave Gahan opet je mamuran. Nije loše za jednu godinu, priznat ćete.
Radiohead - In rainbows
Jednom kad su za promjenu odlučili napraviti album koji neće pokušati promijeniti povijest rocka Radiohead je ponovno postao slušljiv. Opterećenost etiketom najvažnijeg banda na svijetu na ‘In rainbows’ je gotovo neprimjetna, a dosta bure izazvala je odluka da album prvo ponude preko svoje internet stranice i to po cijeni koju odredjuje svaki kupac individualno. Principom ‘daj koliko daš’ zaobišli su diskografske gigante i stvorili si prilično dobru reklamu. Album je i dalje na rubu eksperimenta, ali ujednačen, nepretenciozan i ugodan uhu i možda najbolji u njihovom opusu. Obavezno dati priliku.
 The White Stripes - Icky Thump
I dalje dobri svježi i orginalni, a stariji fanovi vjerojatno ližu prste dok uspoređuju tko je više na njih utjecao - Led Zeppelin ili Willie Nelson. Na stranu kritičarska prenemaganja i pomodarstvo; Stripesi su cool, žestoki, svježi i zanimljivi, kako imidžem tako i izričajem. Naslovna ‘Icky Thump’ prava je bomba od singla.
Manu Chao - La radiolina
Jednostavno ne podnosim Manu Chau i znam hrpu ljudi koji će se složiti sa mnom. La radiolina je ipak toliko ležeran i šarmantan da je teško i nepravedno zaobići ga. Stvarno dobar album idealan za lješkarenje na osunčanoj terasi. Također, ako sa svojom putujućom trupom ‘razvaljenih’ glazbenika ponovno navrati u Hrvatsku obavezno ga treba ići poslušati uživo. Ljudi koji su već bili kunu se da im je to najbolji koncert u životu.
Bruce Springsteen - Magic
Mlađoj generaciji E street band možda ne znači baš ništa, ali The Boss još uvijek ima vatre u sebi i vratio se na izvorište sa kojeg je krenuo i proslavio se upravo sa tim bandom još krajem sedamdesetih. Album je moderan komad rocka iako će se nekima dignuti kosa na glavi na spomen himničkog soula, popa i americane koju kod Springsteena hvale kritičari najutjecajnih glazbenih magazina u svijetu. Tečno, melodiozno i atmosferično.
Dave Gahan - Hourglass
Gahan je stvarno njuška. Frontman Depeche Modea i na novom samostalnom projektu opet zvuči mamurno, turobno i istjeruje one malobrojne demone koje dosad još nije istjerao iz sebe. Uz malu pomoć Martina Gorea i vlastiti kantautorski zamah, Gahanov album ne predstavlja odmak od radova Depechea, posebno njihovog zadnjeg studijskog albuma Playing the Angel, ali u ovom slučaju to je samo dodatni plus. Upravo otvorni singl ‘Kingdom’ zvuči kao crno pače koje nije stalo na taj album, a zaslužilo je. Osobni favorit - Saw something.
Kritičari su se obradovali i njima:
- LCD Soundsystem - Sound of silver
- King of leon - Because of Times
- The national -The Boxer
- Alicia Keys - The way I am
- Kanye West - Graduation
- M.I.A. - Kala
- Wilco - Sky blue Sky
- Queens of the stone age - Era Vulgaris
- Daft Punk - Alive
- Chemical Brothers - We are the Night
FILMOVI
Tarantino i Rodriguez ponovno jašu, Clintova dva remek djela za cijenu jednog, par stvarno dobrih akcijskih filmova, novi David Fincher, i revival nekih starih uspješnica. Filmska 2007 bila je šarena i dobra.
Zodiac
(r: David Fincher, g: Jake Gyllenhall, Robert Downey jr.)
Iako su mnogi rekli da nakon razvikanog megahita Sedam više nema smisla snimati trilere jer je u njemu rečeno sve što se može, sam tvorac Sedmice ove im je godine dokazao kako triler nije potrošeni žanr. Fincher se ovog puta uhvatio kolektivne fascinacije američkog društva sa nikad do kraja razriješenim ubojstvima jednog od najpoznatijih serijskih ubojica svih vremena. Zodiac je ubijao bez povoda, a o svojim ubojstvima izvještavao je medije sa šifriranim pismima. Atmosfera sedamdesetih prenesena je dokumentaristički vjerno kroz potragu dvojice novinara i dvojice policajaca za neuhvatljivim ubojicom. Odličan, inteligentan film rađen sa puno pažnje i ljubavi. Downejeva uloga života.
Grindhouse
(r: Quentin Tarantino i Robert Rodriguez; g: Kurt Russell, Rose McGowan, Rosario Dawson)
Rodriguez je snimio Planet Terora, krvavi zombie film u kojem jedna od junakinja umjesto noge ima mitraljez. Tarantino je snimio Death Proof, film potjere kakvi su se snimali sedamdesetih. Zajedno su ih spojili u jedan film od tri sata i između ubacili nekoliko štosnih lažnih reklama za filmove koji nikad nisu snimljeni, a sve u cilju revivala odlazaka u auto-kina koji su bili popularni u Americi sedamdesetih. Njihovi poklonici oduševljeni, kritičari podijeljeni, dok filmovi plešu na rubu između briljantnog šunda i poštenog promašaja. Grindhouse je svakako obilježio 2007., a vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.
300
(r: Zack Snyder i Frank Miller; g: Gerard Butler, Lena Headley)
Frank Miller, kultni tvorac stripova postao je još više cool nakon što je po njegovom predlošku snimljen Sin City. Vrlo brzo na red je došla i adaptacija njegovog viđenja bitke za Termopilski klanac, koji su bezglavo napadali Perzijanci, a tvrdoglavo branili Spartanci. Film je vizualno remek djelo sa nekim od najimpresivnijih kadrova ikad snimljenih, dok se scenarij bazira na patetičnim i glasno izgovorenim rečenicama o časti, borbi za slobodu i ljubavi prema domovini. Film treba pogledati, a možemo se samo zapitati kako bi izgledali tekstovi Thompsonovih pjesama da ih se kroz neki od svojih stripova uhvati Frank Miller.
Zastave naših očeva, Pisma sa Iwo Jime
(r: Clint Eastwood, g: Ryan Phillipe, Adam Beach, Ken Watanabe)
Kao i Scorsesejevi Pokojni, ova dva Eastwoodova filma obilježila su 2007. godinu, iako su snimljeni još krajem 2006. godine. Eastwood je sve stariji, sve produktivniji i sve bolji, a iako je planirao snimiti samo Zastave (film koji se bavi pozadinom slavne fotografije marinaca kako podižu američku zastavu na planini Suribachi nakon pobjede na otoku Iwo Jimi u II. Svjetskom ratu) stari lisac nanjušio je još bolju priču. Pisma s Iwo Jime snimljena su na kompletno na japanskom i opisuju japansku stranu bitke. Oba filma su mirne tihe posvete uzaludnosti ratovanja ispresjecane grandioznim bitkama. Eastwoodovi fanovi naslađuju se njegovim novim remek djelima, a kritičari su tu i tamo zagunđali nad presporom radnjom. Obavezno gledati.
 Departed
(r: Martin Scorsese; g: Jack Nicholson, Matt Damon, Leonardo Di Caprio)
Briljantan film. Scorsese je od zanimljive premise o policajcu, koji je krtica u mafiji, i mafijaša, koji je krtica u policiji, napravio remek djelo koje je pokupilo i pregršt Oscara, a Matt Damon i Di Caprio pokazali su kako su najbolji glumci mlađe generacije. Ipak, film je ukrao psihodelični Jack Nicholson kojem su zbog žestoke izvedbe kritičari prigovarali da je uništio film. Nakon Dobrih momaka, ovo je najbolji Scorsesejev film. Nitko tako vjerno ne prenosi miris ulice na veliko platno.
KONCERTI
Muse, Dom Sportova, Zagreb
Iako su u Zagreb stigli kao možda i najbolji band uživo trenutno na svijetu, to očito nije bilo dovoljno da se na koncertu godine skupi više od tri i kusur tisuće ljudi. Muse je je pokazao kako se svira uživo. Nakon njih, većina rock bandova svoje bi nastupe moglo započeti isprikom što neće biti tako dobri, a domaća publika bi se trebala ispričati što bez problema ispuni Dom Sportova samo kada nastupaju Severina, Thompson i Gibonni. Visoka razina profesionalnosti, artikulirani talent, vrhunska produkcija i prije svega odlišan šou. Muse u Domu Sportova. Neka vam bude žao ako niste bili.
David Guetta, Byblos, Poreč
Pomalo ljigavom Francuzu štošta se može zamjeriti, ali teko je zanemariti sjajnu atmosferu koju je sposoban stvoriti svojim live nastupom. Što se elektronike tiče, možda David Morales svakog ljeta rasturi Auroru, možda su Carl Cox i Jeff Mills briljantni svaki put kad gostuju u Hrvatskoj, ali Guetta je krajem lipnja na otvorenju porečkog mega-kluba Byblos pokazao što sve može. Uostalom, što reći za čovjeka koji svoj set počinje sa Born Slippy, a završava Nirvaninim Smells Like Teen Spirit?
Radar Festival, Zagreb
Iako mnogi koji su bili na Iggy Popu i the Stoogesima na VIPin music festivalu na Jarunu kažu da je stari lisac zaslužan za najboljih sat i pol žive svirke ove godine u Hrvatskoj, teško je ne spomenuti sjajne koncerte na Radar Festivalu, koji je održan pored zagrebačkog Sigeta. Trenutno in band Kaiser Chiefs, favoriti curica diljem svijeta, Placebo i nenadmašni i potpuno ludi Quenns of the Stone age stvarno su odlično odradili svoj posao. A organizacija i atmosfera Radara, tvrde upućeni, ipak su bili bolji od VIPin music festivala.
 Ispiši članak
 Pošalji članak na e-mail
 Komentiraj članak
|
Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.
|
