PUT POD NOGE MNOGE:
Ivrea - Kako je hrvatski ban zatvorio talijanski karneval...
Piše: Zrinka Ivanko
Walter Garetto, umirovljenik iz Italije, jedini je živući hrvatski ban. Njegov Hrvatski odbor službeno postoji od 1985., a neslužbeno već stoljećima. Sve to i ne bi bilo tako neobično da udruženje ne djeluje u malenom talijanskom gradu Ivrei i da ne obnaša dvije važne uloge tijekom ivrejskog karnevala poznatog po borbi narančama. Još je neobičniji podatak da Ivrea i njezini stanovnici nemaju baš nikakve veze s Hrvatskom i Hrvatima.
Od romanskih vremena...
 Ivrea je smještena na sjeveru talijanske regije Piemont. Nalazi se na granici s regijom Valle d'Aosta i sjecište je prometnica koje iz sjeverne Italije preko tunela kroz Alpe vode prema Francuskoj i Švicarskoj. U pretpovijesno doba ondje se nalazilo veliko jezero čiji su ostaci danas vidljivi u pet morenskih jezera razasutih po brežuljcima iznad grada. Ivreom teče rijeka Dora Baltea koja je dijeli na dvije obale. Grad broji 24 tisuće stanovnika i postoji od romanskih vremena kada je nosio ime Augusta Eporedia. Iako se ime grada mijenjalo kroz povijest, njegovi stanovnici i danas se zovu Eporediesi. Kao i mnoge druge talijanske gradiće, Ivreu duga povijest čini zanimljivim turističkim odredištem. Posjetitelji mogu razgledati ostatke rimskog amfiteatra iz drugog stoljeća, katedralu iz jedanaestog, dvorac koji je u 14. stoljeću dao izgraditi Amadeo VI Savojski, posjetiti muzej na otvorenom smješten u prostorima tvornice Olivetti i vidjeti jos štošta. Ipak, Ivrea je najpoznatija po svom karnevalu i tradicionalnoj borbi narančama.
Likovi iz legenda i povijesti
Neprijateljstvo između Borghetta i susjedne mu četvrti, San Maurizio, uvijek bi eskaliralo tijekom karnevala kada bi se stanovnici dviju četvrti sukobili na Starom mostu, koji ih povezuje odnosno dijeli. Problem su riješile žene...
Ivrejski karneval započinje 6. siječnja svirkom družine Frula i Bubnjeva, a završava na Pepelnicu kada Hrvatski odbor priprema polentu i bakalar za posjetitelje. Počeci karnevala sežu u 16. stoljeće kada je na području grada postojalo pet različitih karnevala koje je svaka od pet župa slavila zasebno. Od početka 18. stoljeća postoji jedinstveni karneval čiju povorku predvode dječaci i djevojčice zvani Abba, predstavnici nekadašnjih karnevala pet župa. Abba su još uvijek prisutni u karnevalskoj povorci, ali danas ulogu predvodnika karnevala imaju Mlinarica (La Mugnaia) i Genenal (Il Generale). Osim njih karnevalsku povorku i obrede čine brojni drugi likovi iz legenda i povijesti. Karneval u Ivreji karakteriziraju tako ponajprije likovi koji porijeklo imaju u tradiciji i povijesti grada, a tek zatim maske koje se mogu vidjeti jedino u publici. Lik Mlinarice potječe iz dvanaestog stoljeća. Simbol je borbe protiv vlastelinske opresije te slobodarskog, pobunjeničkog duha stanovnika Ivreje. Legenda kaže da je 1194. grof koji je vladao ovim krajem želio iskoristiti svoje jus primae noctis ili pravo prve bračne noći na lijepoj mlinarevoj kćeri, Violetti. Grofova nakana izazvala je pobunu u narodu, a grof je skončao tako da mu je Violetta odrezala glavu. Svake godine među udatim Ivrejkama bira se Mugnaia koja zatim u povorci sjedi na takozvanim pobjedničkim kolima i posjetiteljima baca izvrsne pijemontske slatkiše. Na zadnji dan karnevalske proslave Mugnaia pali scarlo župe San Grato, kolac obložen grančicama na čijem vrhu se nalazi zastava, glavni scarlo karnevala koji se pali nakon što su scarli ostalih župa zapaljeni. Uz svirku jedne frule i jednog bubnja završava karneval, a okupljeno monoštvo pozdravlja se uz “arvedse a giobia a'n bot” ili, na pijemontskom dijalektu, doviđenja do četvrtka u jedan, što predstavlja pozdrav i obećanje prisutstva na sljedećem karnevalu.
Trodnevna bitka
Trodnevna bitka narančama odvija se na trgovima i ulicama Ivreje, a glavni sudionici su pješaci, koji predstavljaju pobunjeni narod, s jedne, i tiranovi ratnici, s druge strane
U nedjelju prije Pepelnice počinje čuvena trodnevna bitka narančama. Bitka se odvija na trgovima i ulicama Ivreje, a glavni sudionici su pješaci, koji predstavljaju pobunjeni narod, s jedne strane, i tiranovi ratnici, s druge. Pješaci su podijeljeni u devet timova od kojih svaki dominira jednom gradskom četvrti. Obučeni su u boje svog tima i nemaju nikakvu zaštitu. Tiranovi ratnici nose kacige i dodatnu zaštitu na tijelu što im daje zastrašujuć izgled. U prednosti su i stoga jer borbe vode s kola koje vuku konji. Prednost pobunjenog naroda je, kao i uvijek kroz povijest, brojnost. Bacanje naranča potječe iz sredine osamnaestog stoljeća kada su djevojke s balkona bacale naranče na karnevalske kočije kako bi privukle pozornost mladića koji su ih vozili. Ispočetka su mladići također tako sramežljivo i u svrhu udvaranja odgovarali narančama s kočija da bi na kraju ova romantična priča završila u obliku suvremene nemilosrdne bitke narančama. Zaista, sudionici se nimalo ne štede. Nije neuobičajeno vidjeti pješake kako kreću u još jedan napad podbuhlog oka ili raskrvavljene usne. Đaci svoje šljive ponosno nose u školu jer što je veća šljiva na oku, to je veći ugled među vršnjacima. Ove je godine oko 400 osoba zatražilo medicinsku pomoć, ali niti jedna ozljeda nije bila ozbiljnija. U srcu borbi često se nađu i posjetitelji koji svoje nesudjelovanje obilježavaju tradicionalnim duguljastim crvenim kapama. Naravno, crvena kapa ne garantira vam da vas neće pogoditi neki zalutali voćni projektil. Mjesta borbi prekrivena su onime u što se naranče pretvaraju kad završe na podu, gustom kašastom smjesom tamnonarančaste boje. Dok se probijaju kroz gužvu oprezno balansirajući po sklizavoj površini, posjetitelji veselo komentiraju: “Sljedeća dva mjeseca bolje ne kupovati sok od naranče”. Nakon dana borbe ulice se čiste da bi ih sljedeći dan opet prekrilo more naranča. Trećeg dana borbe, na pokladni utorak, završava bitka i biraju se pobjednici po različitim kategorijama. Ove godine u kategoriji najboljeg tima pobijedio je Asov Pik. Tuchini iz Borghetta ili ivrejske Hrvatske bili su zadnji.
Žene pomirile zavađene četvrti
Sudionici se nimalo ne štede. Nije neuobičajeno vidjeti pješake kako kreću u još jedan napad podbuhlog oka ili raskrvavljene usne
I na kraju, što je ivrejska Hrvatska i što hrvatski ban zapravo radi u Ivrei? Ban (Il Bano) je predsjednik udruženja Hrvatski odbor (Comitato della Croazia). Sjedište udruženja nalazi se u ivrejskoj četvrti Borghetto koja se još naziva i Croazia. „U Ivreji kad se kaže 'Idemo u Hrvatsku', ne misli se na državu Hrvatsku nego na nas, Borghetto” - kaže ban Walter Garetto. Ipak, u Ivreji nema Hrvata, niti ovaj grad ima ikakve veze s Hrvatskom.
 Postoji nekoliko teorija o porijeklu hrvatskog imena i titule bana ovdje. Jedno od najnovijih istraživanja govori da su Hrvati ovdje došli na nagovor svojih ivrejskih suboraca po povratku iz prvog križarskog rata. Kao došljaci, smjestili su se s druge strane rijeke i odlučujući o ustroju svoje zajednice za poglavara izabrali bana po uzoru na tadašnje banate, koji su postojali na području Hrvatske. Udruženje Hrvatski odbor tijekom karnevala organizira 'Hrvatski ručak', kojem prethodi ceremonija pomirenja. Ceremonija korjene vuče iz vremena kada je svaka četvrt organizirala vlastiti karneval. Kao što to obično biva sa susjedima, Borghetto i susjedna mu četvrt, San Maurizio, nisu bili u najboljim odnosima. Neprijateljstvo bi uvijek eskaliralo tijekom karnevala kada bi se stanovnici dviju četvrti sukobili na Starom mostu (Ponte Vecchio) koji ih povezuje odnosno dijeli. Problem su riješile žene ostalih triju četvrti. Zajedno sa ženama iz San Maurizia izradile su zastavu u čijem je stedištu bio gavran koji je u kljunu nosio maslinovu grančicu. Stanovnici Ivreje, predvođeni ženama, sastali su se tako na Starom mostu gdje su žene iz San Maurizia u znak mira predale zastavu ženama iz Borghetta. Ova zastava i danas je zastava Borghetta, a lik gavrana na svojim uniformama nosi i tim pješaka Tuchini iz ove četvrti. Nije slučajno izabran gavran kao simbol Croazie. Na pijemontskom dijalektu riječ za gavrana je croass. Danas se ovaj čin pomirenja obilježava zagrljajem hrvatskog bana i priora San Maurizia na Starom mostu nakon čega slijedi Hrvatski ručak. Nakon što se spale scarli i karnevalska proslava završi ipak još sve nije gotovo.
Arvedse a giobia a'n bot!
Na Pepelnicu Ivrea je još uvijek ukrašena bojama timova narančara, a iz Borghetta se širi miris polente i bakalara koje Hrvatski odbor svake godine priprema za posjetitelje. Ovim obrokom obilježava se početak korizme, vremena posta i odricanja. I dok ban obilazi posjetitelje i prijatelje Croazie, polenta se puši iz ogromnih lonaca, a okupljeno mnoštvo uživa u odlično spravljenom 'skromnom' obroku, tamo preko mosta gdje se najveći dio borbi i ceremonija odvijao, iz polupraznih uličica širi se neodoljiv miris naranča i poziva vas da se vratite u Ivreu.
Arvedse a giobia a'n bot!
 Ispiši članak
 Pošalji članak na e-mail
 Komentiraj članak
|
Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.
|
