
PUT POD NOGE MNOGE:
San Francisco - Cvijet u kosi, ljubav te nosi
Piše: Mirna Stanić
If you’re going to San Francisco, be sure to wear some flowers in your hair. If you’re going to San Francisco, you're gonna meet some gentle people there...', svira mi u glavi pjesma Scott McKenzie-a, koja me pratila čitavim putem do San Fran-a, kako ga Amerikanci popularno zovu. Kako je moj dečko Vinko Amerikanac, odlučili smo posjetiti njegovu familiju za božićne blagdane. Naš cilj bio je provesti nekoliko dana u San Franciscu i onda otići kod njegove obitelji u Ashland, Oregon. 'Wow! Idemo u Ameriku!' Sve se činilo nestvarno kao i put od oko 18 sati koji je bio pred nama, a da ne pričam o letu preku velike bare zvane Atlanski ocean. Let je izgledao ovako: Zagreb - London (Luton); London (Gatwick) - Houston; Houston – San Francisco. Letjeli smo s Delta Airlines, jednom solidnom američkom kompanijom. Svaki je putnik u zrakoplovu imao svoj televizor na sjedalu ispred, daljinski, izbornik s filmovima, glazbom, igrama i ostalim stvarčicama za ubijanje dosade.
Kao u filmovima
Parkiranje zahtijeva posebnu tehniku - mjenjač morate staviti u brzinu, dignuti ručnu i okrenuti prednje kotače u stranu. Inače će vas dočekati debela kazna
U San Fran smo sletjeli oko 8 sati navečer te smo do grada stigli vlakom kojeg nazivaju ‘Bart’. Iz podzemne smo izašli u centru i gotovo da smo se našli na glavnom trgu Union Square. Penjući se po stepenicama, zgrade su izranjale na vidiku i činile se sve većima i većima. Svjetla grada, neonske reklame, ljudi jure u oba smjera, dućani, restorani, ulični zabavljači... Sve me podsjećalo na filmove i činilo mi se da ću svaki čas ugledati Batmana kako promatra grad s nekog vrha zgrade. Pored nas je prošao jedan stari tramvaj po kojima je grad poznat. Stavljeni su u promet davnih 1940-ih godina. Otvoreni su i, osim sjedećih mjesta, neki putnici mogu stajati na rubu tramvaja držeći se šipke. Prava su turistička atrakcija i uglavnom se njima voze turisti. Općenito je javni prijevoz jako dobro organiziran što je u američkim gradovima rijetkost. Grad je smješten na poluotoku u zaljevu koji se naziva San Francisco Bay Area (ili samo The Bay). Osim San Fran-a, tu se nalaze i drugi veći gradovi kao što je Oakland, San Jose i neka manja mjesta. Medutim, s vremenom su ti gradovi srasli i danas izgledaju kao jedan ogroman grad. San Fran ima nešto manje od milijun, dok Bay Area broji oko 7,2 milijuna stanovnika. Čitav je grad smješten na brežuljcima te su neke ulice toliko strme da se zapitaš - 'Kako ljudi voze u ovom gradu?' Čekanje na zeleno svjetlo na nizbrdici ili uzbrdici ne izgleda jako ugodno. Čak i parkiranje zahtijeva posebnu tehniku. Mjenjač morate staviti u brzinu, dignuti ručnu i okrenuti prednje kotače u stranu. Ako to ne učinite, za vjetrobranom će vas dočekati debela kazna.
Rasporadaje, rasprodaje, rasprodaje...
Smještaj smo rezervirali u hotelu ‘Sir Francis Drake’, koji se nalazi na glavnom trgu. Hotel ima četiri zvjezdice i s obzirom da je u samom centru, vrlo je pristupačan. Noćenje za dvije osobe koštalo je 100 dolara što je nešto vise od 500 kuna. Kad tu cijenu usporedite sa noćenjem u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu, shvatite da ste jako dobro prošli. Općenito sam ugodno bila iznenađena cijenama u Americi. S obzirom da im je životni standard daleko iznad našeg, cijene i nisu tako puno drugačije. Štoviše, neke su stvari i do 50 posto jeftinije, primjerice kompjuterska oprema, fotografski aparati i druga tehnika. Odjeća je besramno jeftina jer su konstantne rasprodaje (i do 80 posto). Za jedan galon goriva (što je otprilike 3 litre) Amerikanci plaćaju 3$, odnosno oko 16 kn. Trenutno su jako nezadovoljni cijenom nafte jer sad plaćaju duplo više nego do prije par godina. E, da oni znaju kako je nama...
Liberalan grad
Ugodno sam bila iznenađena ljudima, odnosno, njihovim mentalitetom u San Fran-u. Na području Bay Area postoji nekoliko sveučilista tako da je razina obrazovanja i kulture vrlo visoka. To se očituje u razgovoru s ljudima, njihovom mentalitetu, vrlo liberalnim stavovima pa me ne čudi činjenica da je San Fran jedan od najpoželjnijih gradova za život u Americi, pogotovo za homoseksualce i druge koji se ne uklapaju u mainstream kulturu. Davnih 60-ih godina San Fran je bio žariste hipi pokreta pa je tako četvrt pod nazivom Haight & Ashbury, kolijevka hipi kulture, postala jedna od najpoznatijih četvrti u gradu gdje ste tada često mogli susretati Janis Joplin, Jimmy Hendrixa, Jefferson Airplane, The Grateful Dead i druge koji su obilježili to razdoblje. Danas se tu nalaze brojni hipi dućani, kafići, restorani, klubovi, barovi, itd.
Radnici svakodnevno bojaju Golden Gate Bridge, a da bi ga završili potrebno im je dvije godine. Nakon toga započinju ponovo!
San Francisco je okružen brojnim mostovima. Najpoznatiji je Golden Gate Bridge izgrađen 1937. i pravi je simbol grada. Tada je to bio najveći viseći most na svijetu, a trenutno je drugi po redu (nakon Verrazano-Narrows mosta u New Yorku). Gradnja je mosta bila jako opasna te je tijekom izgradnje poginulo oko 40 radnika. Danas možete vidjeti kako radnici svakodnevno bojaju most te da bi ga završili potrebno je 2 godine. Nakon toga započinju ponovo!
Španjolski na svakom uglu
Kada sletite u Kaliforniju, prva stvar koju primjetite su dvojezični natpisi. Svi su znakovi napisani na engleskom i španjolskom jeziku. Populacija Meksikanaca raste strelovitom brzinom te su trenutno najbrojnija manjina u Americi. Kako bi spriječili ilegalno useljavanje, namjeravaju podići ograde između Meksika i Amerike dugačke 700 milja (1/3 granice). Situacija je takva da sve više Meksikanaca koji žive u Americi (a to može biti prva te čak i druga generacija Latinoamerikanaca rođenih u Americi) ne priča engleski. Španjolski čujete apsolutno svugdje.
China Town & North Beach
Najstarija kineska četvrt i jedna od najvećih u Americi je upravo ona u San Fran-u. Nalazi se u samom centru grada te je utemeljena 1850-ih godina kada su se Kinezi doseljavali u Ameriku kako bi radili na izgradnji pruge i u rudnicima zlata, dok danas drže brojne dućane i restorane. Odmah na izlazu iz China Town-a ulazi se u talijansku četvrt pod imenom North Beach. To je jedna od najljepših četvrti u gradu. Prepuna je kafića i talijanskih restorana te po mnogo čemu podsjeća na Europu. Nije ni čudo da je San Francisco poznat kao najneamerički grad u Americi. Zanimljiva je činjenica da je prvi restoran u Kaliforniji, i to baš u San Franciscu, još davne 1849. g. otvorio Hrvat! Restoran se zove Tadich grill te je danas jedan od najpoznatijih restorana u gradu.
Pier 39 & Alcatraz
Spustajući se s North Beach-a prema moru, dolazite do dokova. Jedan od najpoznatijih dokova je Pier 39. Napravljen je kao privezište za brodice, međutim, danas je dom morskim lavovima koji se po cijele dane izležavaju na drvenim platformama te je zbog toga zakonom zabranjeno usidravanje brodova na tom doku. Nakon cjelodnevne šetnje po gradu, možete sjesti pored morskih lavova i slušati njihove hipnotizirajuće krikove dok vam pogled pada na mali otočić na kojem je smješten jedan od najozloglašenijih zatvora u povijesti – Alcatraz. Na Alcatrazu je svoju kaznu zbog utaje poreza služio i Al Capone. Nije poznato da je itko ikad uspio pobjeći iz tog zatvora okruženog morem u kojem nisu rijetki slučajevi napada morskih pasa. Nažalost, nismo uspjeli doći do Alcatraza jer su zbog lošeg vremena otkazali sav brodski prijevoz do otoka.
Nakon tri dana, tužna (ali puna) srca napuštamo San Fran i krećemo za Ashland. Odlazimo iz Kalifornije te ulazimo u drugu američku drzavu – Oregon, gdje se naša priča nastavlja u idućem broju... U glavi mi i dalje pjeva Scott... 'If you're leaving San Francisco, be sure to wear some flowers in your hair...'
Ispiši članak
Pošalji članak na e-mail
Komentiraj članak (1)
|

Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.

|