
HOSTELERCOOL:
Ana Jelušić - Obožavam atmosferu u hostelima!
Razgovarao:
Branimir Markač
Ana Jelušić InfoBox
nadimci: Anči, Anchy
visina, težina: 166cm, 60 kg
boja kose, očiju: smeđa, zelena
datum rođenja: 28.12.1986.
mjesto rođenja: Rijeka
ljubavni status: single
grad snova: nisam ga jos posjtila
najradije jede/pije: palačinke s nutellom/ cijeđene sokove
najradije sluša: ovisno o raspoloženju, sve osim cajki i techna
vozi: Renult Modus, ali češće me voze u Renault Espace-u
Uspješna skijašica, mlada Riječanka Ana Jelušić, u svojih je tek 21 ljeta postigla zavidne sportske rezultate. Nakon oproštaja Janice Kostelić, oči hrvatske skijaške javnosti pod povećalom prate svaki nastup najveće uzdanice hrvatskog skijanja. Impresivan niz sportskih uspjeha dodatno očarava imajući u vidu da su najviše stepenice tek pred njom. Nakon sljemenske utrke u kojoj je nesretno odustala, Ana je izdvojila dio dragocjenog vremena za čitatelje Hostelera ne skidajući veseli osmjeh s lica. Razgovor nas je odveo u daleku prošlost. Kao dijete, bila je prilično 'obična' i mirna, a roditelji se na nju nisu mogli puno žaliti, ili bar tako kažu. Išla je u talijanski vrtić i osnovnu školu, pohađala tečaj engleskog i pjevala u školskom zboru... Sve u svemu, kaže, ni sa čime nije odudarala od svojih vršnjakinja. Do trenutka kada su joj predstavili…skije!
- Prvi put sam stala na skije malo nakon što sam napunila dvije godine. Bilo je to u Obereggenu, Italija. Moja nona je tamo godinama vodila na skijanje jednom godišnje moju mamu i tetu pa kada sam ja postala dovoljno stabilna na nogama je bio red i na meni. Ja se svojih prvih koraka na snijegu ne sjećam, ali kažu da se od prvoga puta nisam bunila ni na što.
Kada je 'stvar' postala ozbiljna?
- Mamin osnovnoškolski prijatelj i moji današnji trener, Zoran Sobol je odigrao 'ključnu' ulogu u tome da skijanje ne ostane samo povremeni hobi. On je veliki zaljubljenik u planine i skijanje, kada me prvi put vidio na skijama svidjelo mu se što se na ništa ne bunim i počeo me sve češće voditi sa sobom na skijanje. Tako je nekako sve krenulo i traje još danas...
Kada si počela s prvim natjecanjima?
- Prvo, baš prvo natjecanje sam odvozila u Kranjskoj Gori kada sam imala četiri godine, a prvo ozbiljnije (u nekoj službenoj kategoriji) 3-4 godine kasnije.
Kakve si rezultate ostvarivala u mlađim kategorijama, što bi izdvojila?
- Bila sam među najboljima u svojem godištu i nekoliko puta prvakinja Hrvatske u slalomu i veleslalomu. Pobjedila sam na skoro svim važnijim međunarodnim natjecanjima u dječjim kategorijama (do 14 godina) od kojih je najvažnija i meni najdraža pobjeda na Trofeju Topolino, neslužbenom svjetskom prvenstvu za tu dob.
Prvi nastup u utrkama Svjetskog kupa bio je...
- Prvi put sam nastupila u Svjetskom kupu u listopadu 2002. u Söldenu, zauzela sam 23 mjesto i time postala najmlađa osvajačica bodova u Svjetskom kupu. Te iste godine, ali u veljači nastupila sam na OI u Salt Lake City-u, tamo sam pak bila najmlađa natjecateljica koja je ikada nastupila na ZOI.
Ocjena dosadašnjeg dijela sezone i očekivanja?
- Nisam baš zadovoljna dosadašnjim dijelom sezone jer su me pratili pehovi i nisam ostvarila ono što sam očekivala, ali bez obzira na to osvojila sam jedno 3. mjesto u kanadskoj Panorami i 5. u Lienzu čime sam jako zadovoljna.
Dojmovi nakon sljemenske utrke...
- Ajoj...i dalje postoji doza razočaranja što se tiče utrke. Očekivala sam mnogo, a na kraju nisam ni do cilja stigla zbog prilično glupe pogreške. Srećom, muška utrka, Ivičin rezultat, fenomenalna organizacija i podrška koju sam dobila od svih nakon utrke popravili su ukupni dojam.
Sportski uzor ti je?
- Kada sam tek počinjala svoju skijašku karijeru divila sam se Albertu Tombi i Deborah Compagnoni, a danas naravno iznimno cijenim Janicu i sve što je postigla u skijanju. Što se tiče drugih sportova, nekako mi je najdraži motociklist Valentino Rossi.
Životni uzor?
- Nemam neki životni uzor, pokušavam tjerati neki svoj film i ne opterećivati se da li bi netko drugi to napravio bolje ili lošije od mene.
Od dosadašnjih uspjeha izdvojila bi...
- Svaki uspjeh je po nečemu poseban i rado ga se sijetim ali ovih najčešće: Pobjedu na Topolinu u dječjim kategorijama, srebro i broncu sa Svjetskog juniorskog prvenstva, 4. mjesto na Svjetskom prvenstvu, 2.mjesto na Sljemenu, 3.mijesto u Panorami...
Dosad neostvarena želja...
- Mislim da mi je kao i svakom sportašu jedna od želja jednoga dana osvojiti olimpijsku i svjetsku medalju, nadam se, s obzirom da imam još dosta godina karijere pred sobom, da će mi se to i ostvariti.
Približi nam svoje dosadašnje školovanje...
- Završila sam talijansku osnovnu školu u Rijeci, nakon toga sam upisala i redovno završila Prvu Riječku Hrvatsku Gimnaziju. Nakon srednje škole upisala sam Santa Rosa Junior College u Californiji gdje studiram tijekom ljetnog semestra.
Uspijevaš li uskladiti brojne obveze?
- Većinom sve stižem, s vremenom sam naučila odrediti neke svoje prioritete i organizirati si vrijeme tako da čim više toga stignem u čim kraćem roku. Ponekad nije jednostavno, ali dok god provodim preko 200 dana na snijegu nemam izbora nego se snalaziti što najbolje znam.
Imaš li želju nastaviti školovanje?
- Imam, trudim se ne zapustiti školovanje u potpunosti, ali u sljedećih nekoliko sezona će mi skijanje i dalje biti na prvom mijestu. Nakon što prekinem karijeru, imam namjeru svakako dogurati do diplome.
Voliš li strane jezike, pročitali smo da pričaš tri strana jezika...
- Jako volim strane jezike i oni su u mojem poslu svakako nužnost. Imala sam sreću što su se u mojoj obitelji hrvatski i talijanski paralelno pričali pa sam oba jezika naučila automatski. Mislim da je to, naravno uz česta putovanja, utjecalo na moje zanimanje za jezike. Tijekom godina sam naučila engleski i njemački 'iz nužde' kako ga ja zovem, a najnovija zanimacija mi je učenje španjolskog.
Koja su ti najbolja, koja najdraža skijališta u svijetu? Skijaš li nekada i za svoj gušt?
- Rijetko kada skupim vremena za skijanje za svoj gušt, ali mislim da u slučaju da mogu birati kuda bi otišla s ekipom na tjedan dana ,onda je to Whistler Mountain u Kanadi. Makar mislim da kvaliteta samoga skijališta nije presudna za dobru zabavu, ja sam najbolji provod imala na susjednom nam skijalištu Vogla. Moj skijaški program je tako natrpan pa stvarno rijetko imam vremena i energije skijat se isključivo za svoj gušt, ali naravno da ponekad pokušam odvojit bar koji sat za skijanje po dubokom snijegu ili slično, ako mi se ukaže prilika.
Da te put nije odveo u skijanje, što misliš čime bi se bavila u životu?
- Stvarno ne znam! Toliko sam dugo u skijanju da mi je nezamisliva činjenica da bi skijanje moglo ne postojati u mom životu. S obzirom da sam prilično tvrdoglava i ambiciozna, mislim da bi vjerojatno našla neku drugu zanimaciju u kojoj bi pokušala biti relativno uspiješna. Ako ne, onda bi uzivala u neopterećenom studentskom životu...haha!
Pogled u malo dalju budućnost, Ana za 15, godina...bit će...radit će....
- Ajoj...puno je to godina! Često ne znam što ću raditi i gdje ću biti sljedeći tjedan! Nadam se da će Ana za 15 godina biti umirovljena skijašica, zadovoljna svojom karijerom. Idealno bi bilo kada bi radila neki organizacijski posao koji bi mi omogućio da ostanem u skijanju. Ali, nikad ne znaš što ti život nosi pa nastojim ne opterečivati se time.
Je li bi se voljela okušati u skijanju na pijesku u npr. Saudijskoj Arabiji?
- Naravno da bi! Skijala sam na snijegu, umjetnom snijegu, plastičnoj podlozi, vodi pa zašto ne na pijesku!
Koji ti je najdraži (najsretniji) startni broj?
- Broj 2 mi je nekako najdraži. Ne znam koliko je sretan, ali navikla sam se da kada god imam priliku birati broj uzmem broj 2. Naravno, kada mi udijele broj 1 isto se ne bunim.
Tvoje skijaške mane i vrline su...
- Mislim da je moja agresivnost na skijama ne neki način ujedno moja mana i vrlina. Zbog nje jako ovisim o konfiguraciji staze i o snijegu, ali puno radim na tome da to postane isključivo vrlina, tj. da naučim kontrolirati svu tu energiju kada za njom nema tolike potrebe.
Kakvi su odnosi među skijašicama? Ima li prijateljstva, rivalstva...
- Kao i u svakom sportu ima svega među natjecateljicama, ali smo najčešće suparnice na stazi i prijateljice van nje. Ja sam si najbolja s curama mlađe generacije, nekako je nas skijaški put sličniji nego onaj cura koje su 10-ak godina starije od nas. Najbolja sam si sa Veronikom Zuzulovom, često treniramo zajedno jer i obje imamo malu ekipu i slalom nam je primarna disciplina.
Jesi li praznovjerna?
- Jesam, ali umjereno. Nikada ne krećem u utrku bez Zoranove puse u kacigu. Našlo bi se tu još sitnica, ali njih često zabravljam pa mijenjam.
Imaš li još uvijek tremu prije nastupa?
- Ne, a nisam je nikada ni imala previše. Nisam trtaroš kada su takve stvari u pitanju.
Privlači li te ekstremno skijanje? Boardanje?
- Boardati sam probala nekoliko puta i zanimljivo je, ali sam i dalje stabilnija na skijama! A što se tiče extremnog skijanja, voljela bih jednoga dana otići na heli skiing i probati koji je to osjećaj.
Skijaš li i na vodi?
- Skijala sam nekoliko puta, ali na vodi mi je drazi wakeboard.
Je li skijanje opasan sport? Kako stojiš s ozljedama?
- Mislim da je skijanje jedan od najopasnijih sportova. Jurimo brzinama do 140 km/h u tankim kombinezonima i s kacigama kao jedinom zaštitom. Ja sam do sada imala dosta sreće s ozljedama, slomila sam nogu kao klinka, zaradila nekoliko iščašenja ramena i potresa mozga, ali ništa više od toga. Puno mojih kolegica je imalo i po nekoliko operacija pa se ja smatram sretnicom.
Skijaš li uvijek sa zaštitnom opremom, kacigom i sl.?
- Da! Uvijek! Bez obzira na sve, mislim da je glupo riskirati ozbiljne ozljede na snijegu samo jer netko želi biti više 'cool' s kapom na glavi. Da se mene pita, kaciga bi postala obavezan dio skijaške opreme.
Je li skijanje skup sport?
- Je, ali naravno sve ovisi o tome koliko se ozbiljno mislite njime baviti. Mene su roditelji financirali na početku, a onda, kako su stvari postajale ozbiljnije, dio tereta počela je preuzimati reprezentacija i sponzori.
Koliko opreme potrošiš godišnje?
- Jako puno, vjerojatno oko 20-ak pari skija, 5 pari štapova, nekoliko kaciga i pancerica te još hrpu 'potrošne' robe. Uvijek putujem s dvije velike torbe i dva ruksaka plus sve skije, uglavnom hrpa je to opreme.
Bi li preporučila skijanje djevojčicama?
- Preporučila bih skijanje svakome. Osobno ga smatram predivnim sportom koji uz puno rada i nešto talenta može postati isto toliko lijepim poslom.
Nabroji prednosti i mane skijanja...
- Za mene su prednosti putovanja i život na čistom zraku, a što se tiče mana, tu su sigurno ozljede koje su u skijanju nažalost česte.
Može li skijanje osigurati egzistenciju?
- Sve ovisi o tome koliko si dobar. Mislim da dok god si u samom vrhu možeš ne brinuti o kraju mjeseca. Ali, od skijanja se teško obogatiti, moraš voziti sve discipline i biti u samom vrhu svake utrke da bi to bilo moguće.
Koliko godišnje vremena provodiš izvan svog grada zbog skijanja?
- Jako puno. Mislim da sam godišnje na skijanju prosječno oko dvjestotinjak dana, kada na to dodam dva i pol mjececa studija u Americi, ostane mi jako malo dana za provesti u Rijeci.
Kako kratiš vrijeme na pripremama, putovanjima...
- Čitam, gledam filmove i televiziju, slušam muziku i spavam. Vodim prilično dosadan i jednoličan život kada sam na putu.
Voliš li putovati?
- Obožavam putovati, da se mene pita stalno bi negdje išla! Volim putovati i mimo skijaških putovanja na kojima često nemam priliku ragledati mjesto u kojem se nalazim.
Koje bi destinacije izdvojila kao tebi najdraže, najzanimljivije?
- Prošle godine sam bila u Dubaiju, to je bilo putovanje čisto za moj gušt i fascinirala me ta kultura koja se toliko razlikuje od naše. Što se tiče prirode, oduševio me Yosemitee National Park kojeg sam posjetila prošlo ljeto.
Koje zemlje – gradove bi voljela posjetiti?
- Fascinira me Australija i velika mi je želja tamo otići jednoga dana kada budem imala više vremena.
Opiši kako bi izgledalo tebi idealno putovanje...
- Sunce, more, dobra ekipa pa kud nas put odnese.
Što najviše privlači tvoju pažnju u gradovima, zemljama koje posjetiš?
- Najviše volim putovati tako da upoznam život ljudi u različitim zemljama, to me uvijek više fascinira od neke razvikane turističke lokacije, ali nažalost za takva putovanja treba puno vremena, a meni toga fali.
Što je draže skijašici Ani kao djevojci iz Rijeke, ljetovanje ili zimovanje?
- Obožavam ljeto. S obzirom da sam cijelu godinu na hladnoći, nema boljega nego se pržiti na suncu i umirati od vrućine. Ja tako punim baterije!
Što ne zaboravljaš ponijeti na putovanje?
- Nemam nešto određeno što moram imati sa sobom. Uvijek nosim previše odjeće jer nikada ne znam kada ću se točno vratiti kući. I, naravno, bez laptopa i mobitela ne idem nikamo.
Jesi li boravila ikada u hostelu?
- Jesam! Boravila sam u hostelima u Genovi, Zadru i Beču. Jako volim atmosferu koja se stvara na takvim mjestima i super mi je što uvijek možeš upoznati neke zanimljive ljude.
Gdje bi voljela živjeti jednog dana?
- Ne znam, ne opterećujem se time. Jao sam prilagodljiva i znam da ću se, kamo god me put odnese, snaći i bit će mi dobro.
Jesi li zaljubljive prirode?
- Kako u kojoj fazi.
Imaš li trenutno dečka?
- Trenutno soliram.
Jednim potezom čarobnim štapićem učinila bi...
- S obzirom da je spominjati mir i gald u svijetu postao cliche kojim se svi koriste, mislim da nema smisla spominjati kako bi i ja rado da se to riješi. Sebi bih rado podarila mogućnost teleportacije... time bi uštedjela nezamislivu količinu vremena.
Koju poznatu osobu bi voljela upoznati i što bi ju pritom pitala?
- Nisam o tome nikada razmisljala, ali kada tu osobu upoznam javit ću vam što sam je prvo pitala! J
Što te kod ljudi odbija / privlači?
- Odbijaju me zgubidani i ljudi koji nemaju nikakve, pa makar kratkoročne ciljeve u životu. Privlače me iskreni, opušteni ljudi, koji su posvećeni nečemu do čega im je stalo.
Tvoja osobina koju bi voljela promijeniti...
- Izuzetno sam tvrdoglava što je ponekad dobro, a ponekada baš i ne...
Glazba koja te opušta...
- Mogu svašta slušati, ali za opuštanje najčešće neki nježni rock ili tako nešto.
Najdraža knjiga...
- Nemam najdražu. Puno čitam pa često pamtim samo zadnjih nekoliko koje sam čitala. U ovom slučaju su to Purpurni Hibiskus i Norveska Suma, obje su mi bile super.
Ovisna si o...
- Mobitelu i kompjuteru. To su mi jedina sredstva komuniciranja s prijateljima kada sam na putu.
Hobiji…
- Slobodnog vremena imam jako malo pa ga pokušavam posvetiti prijateljima i ljudima s kojima se dobro osjećam.
Na što voliš trošiti novac?
- Na putovanja i poneku sitnicu ili komad odjeće koji mi se svidi.
EURO<26?
- Naravno da ga imam, makar dobro da ste me podsjetili jer ga moram obnoviti s obzirom da ga mislim dosta koristiti ovo ljeto.
Putovanje na Zimsku olimpijadu poklonila bi…
- Mami, jer je ona uvijek bila i ostala najbolja podrška!
Pamtiš li neki savjet oca, majke ili narodnu izreku koje se i danas držiš?
- Nisu me puno gnjavili, ali često se sjetim mamine: 'Pamet u glavu'... toga se pokušavam pridržavati.
Ispiši članak
Pošalji članak na e-mail
Komentiraj članak
|

Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.

|