
HOSTELERCOOL:
Tko će začepiti usta najvećem filmskom brbljavcu?
Piše: Tomislav Novak
Tarantino voli:
- Sphagetti vesterne Sergio Leonea
- Talijanske giallo horrore
- Kineske wuxia borilačke filmove
- Redatelje Briana DePalmu i Johna Woo-a
- Big Kahuna burgere (spominju se u tri njegova filma, Pulp Fiction, From dusk till dawn i Death Proof)
Samuel L. Jacksona i Umu Thurman, za koju je napisao Kill BIll
- Rio Bravo (vestern koji prikazuje svojim djevojkama. Ako im se ne svidi onda prekida vezu)
- CSI Las Vegas (režirao je dvodijelnu epizodu koja je odmah proglašena najboljom)
- Hitnu Službu (režirao je epizodu 1995. koja još, kazu ljubitelji serije, nije nadmašena)
- Roberta Rodrigueza (gostovao kao redatelj u sceni Sin City-a gdje Clive Owen razgovara sa mrtvim Beniciom Del Torrrom)
- Godzillu (navodno posjeduje zavidnu kolekciju orginalnih japanskih verzija)
- Glazbu (soundtrackovi njegovih filmova redovito su super uspješni i kvalitetni)
- Braću Vega (Vic Vega je lik iz
- Reservoir Dogsa (Chris Penn), a Vincent Vega lik iz Paklenog Sunda (John Travolta)
- Sebe kao glumca (cameo uloge koje si daje u svojim filmovima uvijek ‘ukradu scenu’ – posebno u ‘Od sumraka do Zore’)
- Sphagetti vesterne Sergio Leonea
Talijanske giallo horrore
- Kineske wuxia borilačke filmove
- Redatelje Briana DePalmu i Johna Woo-a
- Big Kahuna burgere (spominju se u tri njegova filma, Pulp Fiction, From dusk till dawn i Death Proof)
- Samuel L. Jacksona i Umu Thurman, za koju je napisao Kill BIll
- Rio Bravo (vestern koji prikazuje svojim djevojkama. Ako im se ne svidi onda prekida vezu)
- CSI Las Vegas (režirao je dvodijelnu epizodu koja je odmah proglašena najboljom)
- Hitnu Službu (režirao je epizodu 1995. koja još, kazu ljubitelji serije, nije nadmašena)
- Roberta Rodrigueza (gostovao kao redatelj u sceni Sin City-a gdje Clive Owen razgovara sa mrtvim Beniciom Del Torrrom)
- Godzillu (navodno posjeduje zavidnu kolekciju orginalnih japanskih verzija)
- Glazbu (soundtrackovi njegovih filmova redovito su super uspješni i kvalitetni)
- Braću Vega (Vic Vega je lik iz Reservoir Dogsa (Chris Penn), a Vincent Vega lik iz Paklenog Sunda (John Travolta)
- Sebe kao glumca (cameo uloge koje si daje u svojim filmovima uvijek ‘ukradu scenu’ – posebno u ‘Od sumraka do Zore’)
U kojem se filmu riječ ‘fuck’ izgovori 265 puta? Odgovor daje kratki filmić na You Tubeu. Naime autori ‘Pulp Fiction short versiona’ u dvije minute i sedam sekundi iz Tarantinova filma, koji je 1994. rasturio filmski festival u Cannesu, izrezali su samo scene u kojima Samuel L. Jackson, Bruce Willis, Uma Thurman i ostali psuju. A psuju puno. Pakleni šund tako zasad drži neslužbeni rekord kao najprostiji film svih vremena. A daleko od toga da Tarantino u svojim filmovima može ponuditi samo loše psovke. Ovaj osebujni filmaš u 15-ak godina prošao je put od brbljavog filmskog geeka koji dosađuje mušterijama u videoteci do najosebujnijeg američkog šund autora. Od premijere njegova redateljskog prvijenaca u američkom Sundanceu (Reservoir Dogs, 1992.), hollywoodski je mainstream odmah zagrizao udicu i već dvije godine kasnije ‘legalizirao’ njegov opus nagradivši Pakleni šund Oscarom za scenarij i nominacijom za najbolji film.
Heroj geekova
Na vrhuncu slave te ‘94., kada je filmski svijet bez daha iščekivao novi projekt američkog enfant terriblea, Tarantino je shvatio kako je dobio novac i moć da radi što god poželi. I umjesto da sjedne mirno u Hollywoodsko sedlo i uživa u vožnji poput primjerice Verhoevena ili Johna Woo-a, snimajući beskrvne spektakle on se okreće svojim spagetti vestern i slasher opsesijama. Danas, 13 godina kasnije, kritičari su zbunjeni - ne znaju bi li ga slavili ili sjekli, a geekovi diljem svijeta otvaraju šampanjac u njegovu slavu. Tarantino je njihov pulp fiction heroj, jer nitko već dugo, dugo nije toliko bio opsjednut pop kulturom, nasiljem, lošim filmovima iz sedamdesetih i dobrim sočnim pričama s puno fuck-ova kao ovaj polu Talijan, polu Cherooke indijanac, a jedino punokrvni Amerikanac.
Princ, kojem su pripremali Scorsesejev i DePalmin tron, umjesto kralja postao je filmski Frankenstein i njegovi filmovi sve su bolji i bizarniji.
Čudak iz videoteke
Quentin Tarantino rođen je 1963. godine u Texasu kao dijete medicinske sestre i glazbenika amatera. Njegova majka, koja ga je rodila sa samo 16. godina, napola je Cherooke indijanka, a otac Talijan. Svoj prvi scenarij napisao je sa samo 14. godina, ali Nevjerojatne avanture G. Leeja nikad nisu ekranizirane. Ubrzo seli u Los Angeles gdje se nakon škole zapošljava u lokalnoj videoteci. Tamo sa Rogerom Avaryem (budućim koscenaristom Pulp Fictiona) i sličnim čudacima cijele dane raspravlja o svim vrstama filmova, ponajviše hongkongškim akcijskim b-filmovima i sphagetti vesternima Sergio Leonea. Jedna od priča kaže kako je Tarantino bio poznat po tome da mušterije davi sa bizarnim filmskim naslovima i preporuča im ‘jako bolesne’ filmove, pa su mnogi, koji su u Manhattan beach video archives došli po romantičnu komediju odatle izašli zbunjeni sa nepoznatim kung fu filmom u ruci.
Prvi scenarij koji je prodao bila je priča True Romance, koju je 1993. godine režirao Tony Scott, manje talentirani brat Ridleya Scotta. Zvjezdana glumačka postava, koja je uključivala Cristiana Slatera prije njegove narko faze, Rosannu Arquette i Dennisa Hoppera, solidni Scottov redateljski rad i odlični dijalozi, bili su dovoljni da Tarantinu osiguraju prodaju i scenarija za Natural Born Killers, kontroverzni krvavi film Olivera Stonea. Tarantino je nekoliko puta nakon što je film krenuo u kino distribuciju ponovio kako je Stone previše prtljao po priči i da nije zadovoljan konačnim rezultatom.
Uspješan redatelj
Popis odbijenica
Od filmova koje je dosad stvorio još intrigantniji je popis filmova koje je trebao napraviti, ali je odustao ili odbio režirati. James Bond, kojeg mu ne žele dati, Speed i Men in black koje je odbio raditi, ratni spektakl Inglorius bastards koji je trebao biti homage kultnom Orlovom gnijezdu i Dvanaest žigosanih koji tek sprema. Ne zna se zašto je propao angažman na Umri Muški 4, a htio je režirati i epizodu Dosjea X, ali mu redateljski ceh to nije dozvolio. Epizoda se trebala baviti čovjekom koji tvrdi da razgovara sa vlastitiom tetovazom.
Ipak, na redateljskom planu ide mu odlično. Najpoznatiji nezavisni filmski festival Sundance doslovno je razvalio Reservoir Dogsima - krvavim filmom o pljački koja je krenula krivo, a koji je utabao put prema njegovom najpoznatijem filmu do današnjeg dana - toliko puta opjevanom Paklenom šundu. Film istog trenutka postaje kultni, a krvava scena u kojoj Chris Penn reže uho policajcu jedna je od najprepoznatljivijih u povijesti modernog gangsterskog filma.
Već tada Tarantinu nude da snimi Speed (s kojim je kasnije Jan De Bont postigao veliki komercijalni uspjeh) i Men in Black (koji je Willa Smitha ustoličio kao najveću crnačku zvijezdu devedesetih). Quentin sve odbija i odlazi u Amsterdam. Tamo vrijeme između dviju kava i pokojeg jointa krati pišući scenarij za Pulp Fiction s kojim osvaja Zlatnu palmu na festivalu u Cannesu.
Opsesija filmovima iz djetinjstva
Nakon poluuspješne avanture zvane ‘Četiri sobe’, koja ga je povezala sa Robertom Rodriguezom, Tarantino snima ‘Jackie Brown’ u kojem glavnu ulogu daje Pam Grier, crnačkoj heroini iz blackspotation filmova iz sedamdesetih. Upravo taj film divlje elegancije, koji je kritika mlako prihvatila, određue tonalitet njegovih daljnih ostvarenja, bilo scenarističkih, bilo redateljskih. Njegova opsesija filmovima na kojima je odrastao (a riječ je o Tarantinu, što znači jako čudni filmovi) prevladava nad ozbiljnošću, a on sam radije odabire ples po rubu između A i B produkcije, između šunda i remek djela, nego rad na ziheraškim arty filmovima sa Oscarovskim potencijalom.
S veliki žarom surađuje na Rodriguezovom šund vampirskom filmu ‘Od sumraka do Zore’. Kritičari mrze, gledatelji obožavaju, a glumci izgledaju kao da se zabavljaju kao nikad u životu - izvrsni film koji je čudan derivat između filma ceste i slasher horora, jedan je od najzabavnijih u njegovom, a i Rodriguezovom opusu.
Novac i žene
Reputacija mu donosi novce i žene - petljao je s Mirom Sorvino i Sofijom Coppolom (starom se Francisu vjerojatno digla kosa na glavi), ali od bizarnosti ne odustaje. 2003. snima jedan od svojih najambicioznijih filmova: Kill Bill, čudnu mješavinu između hong kong kung fu epa i sphagetti vesterna. Na ideju je došao u pazuama snimanja Pulp Fictiona; sa svojom muzom Umom Thurman smišlja kompleksnu krvavu osvetničku priču u dva dijela koja ima i crtane dijelove u manga stilu – njegovoj još jednoj opsesiji iz rane mladosti.
Kill Bill je kao i Grindhouse (njegov zadnji projekt) film kojeg mrzite ili obožavate, a tako su se nekako podijelili kritičari i publika. Kao što je Pakleni šund oživio karijeru Johna Travolte, Jackie Brown karijeru Roberta Forstera, tako i Kill Bill iz mrtvih vraća legendu iz 70-ih, Davida Carradinnea (Amerikancima poznat iz čudesno loše tv serije Kung fu).
Grindhouse je 2007. osmislio i režirao sa svojim kompićem Rodriguezom kao posvetu slasher horrorima, koji su se u američkim auto kinima prikazivali sedamdesetih. Rodriguezov prvi dio, Planet terror, tipični je niskobuđetni zombie film u kojem glavna junakinja umjesto noge ima strojnicu, a Tarantinov Death Proof hommage je filmovima potjere iz istog perioda.
Ispiši članak
Pošalji članak na e-mail
Komentiraj članak
|

Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.

|