
PUT POD NOGE MNOGE:
Putovima pape Ivana Pavla II.
Piše: Mirela Hevčuk, Una Franz
U Poljsku smo krenuli 30. travnja u večernjim satima. Cilj našeg putovanja bio je pohoditi putove, mjesta kojima je hodio i naš blagopokojni Papa. Nakon 13 sati vožnje i veselog druženja u busu, stigli smo na naše prvo odredište. Bio je to gradić Zakopane na samoj granici, koji je Papa pohodio nekoliko puta i tu se susreo s prvopričesnicima 1993. godine. U Zakopanima smo prvo obišli 150 godina staru crkvu u kojoj se papa Ivan Pavao II posvetio Sv. Obitelji. Nakon molitve i nekoliko sati slobodnog vremena (bogata ponuda dugog reda šarenih štandova i restorana pobrinula se da nam ne bude dosadno) uputili smo se do Svetišta Gospi Fatimskoj u Tatrama. Kao bogoslov, Papa je jako volio šetati Tatrama. Znajući to, kao i za Papino štovanje Gospe Fatimske, župljani podižu ovo svetište nakon pokušaja atentata na Papu 13. svibnja 1981. U prostranoj crkvi, gdje smo i mi izmolili deseticu krunice, divili smo se vitrajima s prizorima iz Papinog života. Jedan od najneobičnijih vitraja prikazuje čak i sam pokušaj atentata na Papu.
Krakow
Drugi dan bili smo u obilasku Krakowa. Grad koji ima 1200 crkvi odiše nekim mirom i otmjenošću. Posjetili smo sveučilište koje je pohađao Karol Wojtila i katedralu Wawel u kojoj je Papa služio mladu misu. Nakon cjelodnevnog obilaska krakowskih znamenitosti, džepova nešto praznijih nego toga jutra, večer smo odlučili posvetiti Isusu. U blagavaoni poslije večere svi smo skupa slavili sv. misu, koju je p. Arek prikazao za sve nas. Na propovjedi smo čuli nešto više o životu Pape i o tome kako je govorio da su mladi ljubav svijeta koji ga pokreću. Svidjele su nam se Papine riječi da nikada nismo sami, da i kada nam se čini da smo slabi, maleni i napušteni uz nas je uvijek naš najbolji prijatelj Isus Krist. Uz pjesmu i gitaru, nasmijanih lica, vidjeli smo koliko bliski i složni možemo biti, dok kao zajednica stojimo pred euharistijskim Isusom. Dan smo završili duhovnom obnovom i druženjem uz promišljanje o svemu onome što nam je Papa ostavio u naslijeđe.
Wadowice
Trećega dana posjetili smo svetište Božanskog milosrđa, koje je na poseban način štovao i Papa. Nakon kratke meditacije i molitve u kojoj smo, prema Papinim riječima, prikazali sva događanja u svijetu, krenuli smo dalje, put Kalvarije Zebrzydowske. To je mjesto koje je mladi Karol Wojtila rado pohađao sa svojom obitelji. Nakon majčine smrti, dolazio je samo s tatom, koji mu je rekao da mu je zemaljska majka mrtva, ali da je Marija njegova majka koja je uvijek s njim. U jednoj od brojnih crkvi koje se tamo nalaze i naša je družina imala sv. misu, koju pater na poseban način prikazuje za sponzore putovanja.
Na hodočašću pod nazivom Putovima pape Ivana Pavla II. bilo bi nezamislivo ne posjetiti Papino rodno mjesto Wadowice. Put do Wadowica bio je ispunjen iščekivanjem i nestrpljenjem da vidimo kuću u kojoj se Papa rodio. Dugo smo čekali ispred kuće jer je bila velika gužva. Vrijeme smo skratili pjevanjem Krist jednom stade na žalu i drugih pjesama te je atmosfera bila nalik na onu kakva je vladala kada bi se Papa susretao s mladima. Sjetili smo se rečenice koju je Papa uputio mladima, pred samu smrt : Tražio sam vas, i vi ste došli k meni.
Obilazimo njegovu rodnu kuću i crkvu u kojoj je bio kršten. Saznajemo kako su Wadowice uvijek zauzimale posebno mjesto u Papinom srcu, i da se, kada je god dolazio u Poljsku, s velikom radošću vraćao u svoj rodni grad. U satima slobodnog vremena, krijepimo se i mi kremovkama. To je posebna vrsta krempite, kojom se i Karol Wojtila volio zasladiti sa svojim prijateljima nakon napornog školskog dana. Ima ta krempita i jedan tajni sastojak, nećemo vam otkriti koji… Tek toliko da znate, tko pojede puno kremovki, pa bio on i budući papa, na putu do kuće može osjetiti blagu vrtoglavicu…
Aushwitz
Ne tako daleko od ljupke kućice u kojoj je započeo Papin život, također na jugu Poljske, nalazi se Auswitz, kuća smrti za 1,5 milijuna ljudi tijekom II. svjetskog rata. Zid smrti, zatvorske ćelije, odjeća, razni tragovi mnoštva čiji je život tako žalosno završio… Čovjek ne razumije i pita se zašto?. Razmišljali smo o tome i na svetoj misi koju smo odlučili održati na već poznatom mjestu na Kalvariji Zebrzydowskoj. Taj dan se u Poljskoj slavio blagdan Uzašašća. Na misi je pater Arek rekao da sve što smo vidjeli i doživjeli ne bi imalo smisla da Isus nije uskrsnuo i uzašao na nebo. Ljudi odvođeni u Auswitz nisu mislili da idu u smrt, već da ih vode na odmor. Sa sobom su nosili svoje male dragocjenosti, žene i majke nisu zaboravile suđe, jer su gdje god idu željele kuhati svojoj obitelji. Ti ljudi nisu znali da idu u smrt, već su se nadali nečem drugom, rekao je studentski kapelan. Dvojica braće nisu mislila da će na putu u Emaus susresti Isusa, ali i oni su se nadali u svojim planovima i računicama. Međutim, mi se danas nadamo da je Isus pripravio u Nebu mjesto za svakoga od nas. I sigurno nećemo biti prevareni. Osobito je blagdan koji se taj dan slavio, poticao na nadu u susret s Isusom u njegovom Domu. A tamo će biti svi odgovori na ono što danas ne razumijemo.
Nakon ukusne pizze krenuli smo kući. Bili smo ispunjeni duhom vedrine i radosti. Okrijepljeni novom snagom i optimizmom vraćamo se starim obvezama i vjerujemo da ćemo ih lakše izvršavati nakon ovako divnog putovanja.
Studentska okupljanja
Zovem se pater Arek Krasicki i član sam Misijske Družbe Duha Svetoga. Od 2006. obnosim funkciju studentskog kapelana na Sveučilištu J.J. Strossmayera u Osijeku. Kroz tih nekoliko mjeseci pastoralnog djelovanja jako sam zavolio osječke studente. Zajedno planiramo naše susrete, zabave i molitve. Svaki četvrtak u 20.30 u osječkoj katedrali preporučujemo Gospodinu sve studente i profesore našeg Sveučilišta. Kao studentski ili bolje rečeno sveučilišni kapelan susrećem se sa studentima u svom uredu koji se nalazi u novom studentskom domu u ulici P. Svačića. Studenti se također okupljaju oko inetrnetskog portala www.duhos.com. 30. travnja krenuli smo tragovima blagopokojnog Ivana Pavla II. u Poljsku gdje smo boravili do 5. svibnja. Pred nama je još puno ideja, druženja i molitvenih okupljanja, ali i putovanja. Pogledajte nas na www.duhos.com. |
Ispiši članak
Pošalji članak na e-mail
Komentiraj članak (1)
|

Hosteler je magazin za mlade
globetrottere i vlasnike EURO<26 iskaznica. Magazin
izdaje Hrvatski ferijalni i hostelski savez 4 puta godišnje
u 15 000 primjeraka. Besplatno se distribuira svim članovima
te po srednjim školama (uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa),
fakultetima i drugim mjestima od interesa
mladih.
Magazin je djelo mladih volontera koji vas pozivaju
da im se pridružite u njihovom radu s ciljem popularizacije
djelatnosti i aktivnosti mladih.
Magazin "Hosteler" je kao periodična
tiskovina prijavljen Ministarstvu kulture RH pod brojem
1276.

|